Bosna spava

Dobrodošli na moj blog

15.09.2017.

SSUDSKA VLAST U BIH: u ćorsokaku?!

(napisano prije 5 godina, a danas je isto, i gore)
Između apsurda i paradoksa?

Bosna i Hercegovina na putu u građansko društvo.
Vijest dana (17.4.2012.): Ustavnopravna komisija Parlamenta BiH nije podržala prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH (prijedlog predstavnika RS-a). Režimski mediji u RS-u prikazali su to kao još jedno ignorisanje RS-a, a mediji u FBiH su informaciju uglavnom ignorisali, kao da se radi o nekom nevažnom pitanju, a razmatra se u najvišem zakonodavnom tijelu Bosne i Hercegovine. U principu, radi se o suštinskom odnosu prema državi BiH i pokazuje se njeno stanje, koje je i po nekim drugim pitanjima, dovedeno u poziciju između apsurda i paradoksa. Zašto je to tako?
Kažu da se u BiH gradi građansko društvo po ugledu na Zapad. Je li to tako?
Zapadno građansko društvo, po meni, izgradilo se na premisama vjere i principima demokratije. Kod nas se u prethodnom periodu izgrađivalo socijalističko društvo na premisama ateizma i principima autokratije. Danas se u BiH samo poziva na građansko društvo po ugledu na Zapad, ali je pristup nelogičan, a put je problematičan. Naime, premise vjere su preuzele tzv. nacionalsocijalističke partije koje djeluju na principu autokratije, a na premisi ateizma su nastale tzv. socijaldemokratske partije koje su zadržale princip autokratije.
I kod jednih i kod drugih radi se o prividu demokratije i sva politička borba se svodi na to kako se dočepati vlasti. Građansko društvo i demokratija su u drugom planu. Mi još nemamo demokratski proces koji će producirati građansku svijest, niti građansku svijest koja će napraviti demokratsko društvo. Kako god, što se tiče građanskog društva u BiH, ostaje da se molimo Bogu, a opet, sve božije poruke govore da se stanje u narodu (društvu) neće promijeniti sve dok narod ne promijeni sebe.
 Država je okvir za neko društvo i počiva na tri temeljna stuba: zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Poštivanje tih temelja je preduslov funkcionisanja države i njenog društva. Stabilnost Zapada je upravo odraz primjene tih načela.
Premda je danas i Zapad u krizi jer, po meni, uz poštivanje principa demokratije čini otklon ili čak zanemaruje premise vjere: Milosrđe zaostaje iza nemilosrdne kapitalizacije i globalizacije, a moralne devijacije su daleko od prirodnog stanja; od legalizacije homoseksualizma do glorifikacije hedonizma.
Dakle, i društva Zapada su pred izazovima i pitanje je kuda to sve vodi? Doduše, demokratija sama po sebi stvara proturiječnosti, ali i uspostavlja mehanizme razrješenja, pri čemu je poštivanje temelja države (zakonodavna, izvršna, sudska vlast) neupitno.
Kakvo je stanje kod nas?
Zakonodavna vlast u BiH je marionetska (iako su izabrani voljom naroda, narodni predstavnici samo slušaju šta kaže Vođa(e); npr. ne mogu da se dogovore kako da se ispuni banalni zahtjev da su svi stanovnici BiH pred Zakonom jednaki – pitanje presude Sejdić-Finci).
Izvršna vlast je manipulatorska (zapostavlja se položaj naroda, a za vlastite prohtjeve itekako brinu; onda nije ni čudo da društvo sa tri miliona stanovnika ima pola miliona nezaposlenih i još više nezbrinutih).
Sudska ili sudbena vlast je treći stub koji se drži na staklenim nogama, ali može imati sudbinsku ulogu za društvo u Bosni i Hercegovini. Ona nije marionetska, neovisna je, i mora da poštuje samo „volju“ Ustava i Zakona. Nije ni manipulatorska, a nema ni potrebe jer je u odnosu na ostale javne djelatnosti sasvim pristojno plaćena i situirana. Nije ni servilna, niti poltronska, što je ostalo od nasljeđa prošlog sistema jer su, srećom, većina takvih prešli u advokate i notare. Zašto sudska vlast ne bi mogla (poput primjera u Hrvatskoj) da bude prelomnica u uspostavljanju pravne države i priključenja BiH Zapadu?! Druge alternative nema.
Scenario, koji možda neki priželjkuju, i koji nije dobar za Bosnu i Hercegovinu jeste da se u perspektivi dogodi bosansko proljeće (poput arapskog proljeća) gdje će opet najtanji kraj izvući obični građani Bosne i Hercegovine. Kako se na obične ljude i ne računa, računam da će se potvrditi da je BiH zemlja apsurda i paradoksa i da će apsurdno pitanje ukidanja Suda i Tužilaštva BiH dovesti do paradoksalne promjene stanja u BiH, i da će se konačno krenuti ka uspostavljanju pravne države u BiH.

07.06.2017.

POZIV REISA CERIĆA EUROPSKIM MUSLIMANIMA

facebook: DrMustafaCeric.Official (5. juni 2017.)
POZIV EUROPSKIM MUSLIMANIMA: OKUPIMO SE OKO ZAJEDNIČKE RIJEČI S NAŠIM KOMŠIJAMA ZA MIR I SIGURNOST U EUROPI

Ne postoji recept za siguran uspjeh, ali postoji recept za sigurni poraz. Recept za siguran poraz je nasilje u "ime Allaha".
Nikad se nisam osjećao tako ružno i tako porazno kao danas dok slušam medije širom svijeta kako je posljednji krvavi napad u Londonu izveden u "ime Allaha". Ne mogu to da prihvatim zato što nije samo moja vjera, već je i moja spoznaja da moj Allah nije ni mrzitelj, ni nasilan; moja vjera nije ni nož, ni teror. Moj Allah je Ljubostiv i Milostiv; moja vjera je zdrav razum i topla riječ. Ali, kako da to objasnim mojim komšijama u Europi. Nakon Mančestera i Londona, oni nemaju volje da slušaju moju priču o vjerskoj ljubavi i vjerskoj ljepoti. Njih ta moja priča više ne zanima. Njih zanima šta sam podezeo da se krvavo nasilje "u ime Allaha" na ulicama europskih gradova zaustavi?! Podizimao sam, ali očito nije bilo dovoljno!
Priznajem, nikad se nisam osjećao tako zbunjen i tako nemoćan da objasnim šta se to događa u i oko mog ummeta. Objašnjavao sam to urotom protiv muslimana. Tješio sam se da je to prolazno. Obrazlagao sam da je riječ o ekstremnoj manjini. Nisam želio da se time opterečujem. Tumačio sam da je to politička igra svjetskih moćnika oko bogatsva muslimana. Slušao sam one koji govore: "oni mrze muslimane". Sve mi je padalo na pamet osim da priznam da moj ummet ima veliki problem u sebi i oko sebe.
Ali, sada sam shvatio: moj ummet ima velikih problema, od kojih je najveći problem negiranje problema, kao i delegiranje vlastitog problema drugome da ga rješava. Shvatio sam, dakle, da moram biti glasan i jasan da moj ummet ima problem, kojeg ne smije više negirati, niti ga smije više delegirati drugome. Prije svega, moj ummet mora riješiti problem u sebi da bi mogao rješavati probleme oko sebe. Jer, problem kojeg moj ummet ima u sebi je mnogo teži i opasniji od problema kojeg ima oko sebe. Znam da ima onih koji će prigovoriti zašto je krvavi napad protiv nevinih civila u Mančesteru i Londonu važniji od krvavih napada u Palestini, Kabulu, Mosulu, Sani, Misrati... Nije važniji, ali jest opasniji za muslimane u Europi, koji su se uglavnom doselili iz država s muslimanskom većinom, bježeći otuda i tražeći ovdje u Europi mir i sigurnost za svoju djecu. Sada su taj njihov mir i sigurnost, što su ih dosada imali, uveliko ugroženi. Nakon Mančestera i Londona, a prije toga Pariza, Berlina, Ziriha..., nadvio se veliki oblak neizvjesnosti za muslimane u Europi. Europski muslimani moraju biti svjesni toga.
Stoga, Europski muslimani moraju biti glasni i jasni ne samo u osudi nasilja u "ime Allaha", već moraju poduzeti konkretne korake protiv zloupotrebe islama na bilo koji način. Europski muslimani moraju imati jedan jasan i nedvosmislen glas u borbi protiv nasilja. To nije više stvar dobre volje pojedinaca i grupa radi međuvjerskog dijaloga, već je to egzistencionalno pitanje islama i muslimana u Europi.
Zbog toga, pozivam Europske muslimane da se što prije okupimo oko "zajedničke riječi između nas i njih", naših komšija u Europi bez obzira na vjeru i naciju kako bi pred Bogom, pred sobom i pred njima položili zakletvu na mir, sigurnost i komšijsku slogu, na koju nas obavezuje naša vjera islam i naša islamska kultura. U stvari, treba da položimo zakletvu da ćemo se zajedno s našim komšijama boriti protim nasilja u "ime Allaha". To mi, sadašnja genracija Europskih muslimana, dugujemo našim potomcima. Ne smijemo naše dugove ostavljati našim nedužnim potomcima! Nema vremena za oklijevanje! Nema prostora za kalkuliranje! Nema izgovora za koketiranje! Nema opravdanja za čekanje! Nema spasa u šutnji! Nema smisla u neodlučnosti i neutralnosti! Nema kolektivne nevinosti dok se ne osude i ne izoluju pojedinci! Nema islamu i muslimanima budućnosti u Europi osim u suživotu i toleranciji s europskim komšijama! Ako mi danas ne uradimo što nam je farz, sutra će nas kleti naši potomci!
Allahu Svemoćni, osnaži nas u zdravom razumu i toploj riječi! Sveznajući Allahu, pouči nas kako da živimo u miru i sigurnosti s drugima! Allahu Milostivi, spusti Tvoju blagost i milost na naša srca pa da volimo ljude i s njima da živimo u slozi! Amin!

Moj komentar:
Poštovani reise Ceriću, svaka čast za ovaj angažirani tekst koji samo potvrđuje Vaš renome. Dokle će se to čuti, samo Allah zna, ali bi bilo dobro da ga pročita svaki musliman i nemusliman, teista i ateista. Ako mogu dodati: Danas je islamu potrebna REFORMACIJA. Mogu li muslimani imati Martina Luthera? Mogu i trebaju. Islam se mora osloboditi balasta arapskog tradicionalizma i fundamentalizma.
Uostalom, Kur'an je univerzalna poruka cijelom čovječanstvu. Možda njegovu suštinu najbolje oslikava sura koja se odnosi na čovjeka koji nije Arap i sura nosi njegovo ime „LUKMAN“ – asocira na – „POGLEDAJ ČOVJEČE“ i nosi puno išareta. Kroz Lukmana se Bog obraća običnom čovjeku (bilo kojem građaninu na ovome svijetu) i savjetuje: „A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan, zaista Allahu nije ništa potrebno. Bog je neovisan i jedini dostojan hvale.“ (Kur'an, Lukman31:12)
I zato je reise Ceriću ovaj POZIV i Vaša poruka veoma važna za sve muslimane Europe, ali i cijelog svijeta. Zaista se postavlja pitanje kako se „u ime Allaha“ mogu događati zločini i nasilje. Otkud to?
Uostalom, dovoljno kazuje poruka i ono što se u navedenoj suri kaže Lukmanu i kroz Lukmana: „Sine moj! Ako učinjeno djelo i zlodjelo i nevaljaštine budu samo koliko sitno zrno gorušice, pa makar to bilo učinjeno u najtvrđem kamenu, ili u najvišim nebeskim visinama, ili u najvećim dubinama zemaljskim, sve će to Bog na javu iznijeti, i o tome svemu treba račun polagati. Zaista je Bog blag i sveznajući. Sine moj! Obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost ti je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ (Kur'an, Lukman31:16-18)
I zaista, ko u ime ljudi i islama ima pravo činiti zločin „u ime Allaha“?
ES-SELAMU ALEJKUM!

17.03.2017.

Revizija presude o agresiji na BiH (2)

9.3.2017.
Odbijanje revizije i veto na pravdu: fas et nefas? (pravno i nepošteno)
Međunarodni sud pravde (ICJ) nije prihvatio aplikaciju za reviziju presude o agresiji na BiH. Razlog je formalno-proceduralna validnost aplikacije, ili...? Je li tome kumovala međunarodna politika? Činjenica je da je politika već jedanput formulom veta na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) zaustavila donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ovo sada je na neki način veto na Sudu pravde (ICJ) čiji osnivač su upravo Ujedinjene nacije (UN). Pozivanje na pravnu proceduru u konačnom revidiranju zločina genocida je uistinu morbidno. Ako imperativ moderne civilizacije nije istina i pravda, onda cijeli međunarodni poredak na čelu sa organizacijom UN je samo farsa.
Ali agresija i genocid se nije desio tamo negdje. I ne može se reći da međunarodna zajednica stoji po strani. Već u prvoj presudi je ICJ presudio da se desio genocid u Srebrenici i to pod komandom vojske i policije entiteta RS, a da to država RS nije spriječila. Ostaje sudski nedorečeno koliko je država Srbija dublje upletena u ratu u BiH i da se zločin genocida nad Bošnjacima jednako desio i na širem području BiH unutar entiteta RS (Foča, Višegrad, Zvornik, Prijedor, ...). Isto tako, jednako je akt genocida nad svim Bosancima (Bošnjaci, Srbi, Hrvati i građani) dugogodišnja opsada i ubijanje Sarajeva. Izvjesno je da je to sada prepušteno sudu istorije.
Ali da se vratimo na ovo vrijeme. Nevalidna aplikacija za reviziju samo pokazuje svu zamućenost odnosa unutar same BiH. Zašto Predsjedništvo BiH kao mjerodavni i najviši organ nije osiguralo legitimitet agenta pred sudom ICJ? Sva trojica članova Predsjedništva BiH su položila zakletvu da će „ ... poštovati Ustav BiH, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove odluke u cjelosti, ...“, a to ih obavezuje da štite suverenitet i nezavisnost BiH (iz preambule Ustava BiH koji je sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma). Ako se nisu mogli usaglasiti trebali su odluku prepustiti Visokom predstavniku koji je vrhovni tumač Ustava i Sporazuma. Ovako, članovi Predsjedništva samo pokazuju vlastito licemjerje, diletantizam i mazohizam.
Zar nije mazohizam biti unaprijed protiv revizije (srpski član Predsjedništva BiH) kada je u ratu u BiH izgubilo život puno Srba koji su ratovali zarad tzv. Jugoslavije koja više i ne postoji. Nije li licemjerje biti neutralan oko revizije (hrvatski član Predsjedništva BiH) kada je preseljeno i očišćeno toliko Hrvata sa šireg područja BiH da je to dovelo do getoizacije i politike lamentiranja o ugroženosti. Naravno, da je neoprostivi voluntarizam i dilentatizam (bošnjački član Predsjedništva) kod već presuđenog genocida nad Bošnjacima tako voditi proces revizije da se otvara prostor za dezavuisanje. Tako neki protivnici revizije osporavaju i prvu presudu i dovode je u pitanje. Za njih je „talasanje“ priznati da je bio genocid i da se to ne treba ni sankcionisati. Degutantno i morbidno! Šta reći na sve ovo?
Prethodni post (napisan prije odbijanja revizije) možda daje odgovor.
Na ovome svijetu sve je podložno mijenjanju osim Lica Božijeg. Ili što bi rekao Heraklit: Panta rei.
Prema tome, iskonska potreba za pravdom i istinom se ne može ničim zaustaviti.

16.02.2017.

Revizija presude o agresiji na BiH

Revizija i, imaju li ljudi pravo, u načelu, da ne tragaju za istinom?
(povodom pitanja revizije presude o agresiji na Bosnu i Hercegovinu)
Pravda ima zavezane oči, ali mora imati slobodne ruke da traga za istinom i niko nema pravo stajati na tom putu. Prenebregavanje istine je bježanje od činjenica, i zato, u prvom planu treba biti pravda, a ne politika i pravne procedure. Ruka pravde ne smije prestati tražiti istinu.
Revizija (nlat. revisio) je ponovno viđenje – pregled. Danas oponenti revizije pokazuju svoj prezir prema istini i ne žele pogledati činjenicama u oči. Između ostalog, revizija je potrebna i da se ne dogodi revizionizam, odnosno relativizacija i neprihvatanje istine. To se najbolje vidi kroz nedavno okupljanje revizionista pod rukovodstvom aktuelnih lidera (patrijarh SPC, predsednik RS, predsjednik entiteta RS, ...), a upravo neustavnim povodom (9.1.2017.). Sve je bjelodano i valjda je sve svima jasno. Ne može se tek tako ignorisati već donesena presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) o genocidu i odgovornosti, što je u međuvremenu još više potvrđeno u pojedinačnim presudama bivšim liderima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). kao simbolička potvrda potrebi revizije može se uzeti i činjenica da je upravo ovih dana predsjedniku entiteta RS, zbog opstrukcije suvereniteta BiH, izrečena sankcija od vodeće svjetske države SAD-a, stavljanjem na tzv. Crnu listu na kojoj su svjetski kriminalci, apsolutisti i teroristi.
Stoga, ovo nije vrijeme za oportunizam i malodušnost. Samo i jedino istina donosi slobodu i samopoštovanje i to je jedini put ka razumijevanju, pomirenju i miru. Na to nas obavezuju i ljudski i Božiji zakoni. Potvrda tog načela, u nekom smislu adekvatnog primjera, ogleda se u nedavnom događaju planetarnog viđenja – inauguracija Predsjednika SAD (20.1.2017.). Prvi čovjek svjetske velesile priseže da će služiti građanima po Ustavu i zakonu USA zaklinjući se sa rukom na Bibliji. To je univerzalna poruka svim građanima svijeta.
A šta kaže Biblija o istini i pravdi:
„Zato odbacite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima“ (Poslanica Efežanima, 4:25)
„Đavo je krvnik od početka, i ne stoji na istini; jer u njemu nema istine“ (Evanđelje po Ivanu/Jovanu, 8:44)
Jednako isto kazuje i Kur'an:
„O vjernici, budite uvijek pravedni. Istinito svjedočite u ime Boga, makar to bilo i protiv vas samih, vaših roditelja i rođaka, bili oni bogati ili siromašni“ (Kur'an, 4:135); internet prenosi da je ovaj citat/ajet ispisan među porukama u ulazu Pravnog fakulteta na Harvardu.
„Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti“ (Kur'an, 5:8)
Kao obični građanin Bosne i Hercegovine, nadam se da je ovo skromno promišljanje, barem mali doprinos na putu istine, pravde i pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Završavam sa nekoliko misli koje zapisah još prije nekoliko godina:
Istina
Dok ne spoznaju sebe
sklanjaju se od istine svoje
da oči drugom ne bode
i ne vide da ono što je,
otvara vidike njihove slobode
a istina je jedna, i to je.


16.2.2017.

28.01.2017.

BiH: mediji i fakta; lumpen-novinarstvo i lunatizam

BiH: mediji i fakta; lumpen-novinarstvo i lunatizam
Bez namjere da "držim svijeću" ili "sveću" direktorici Kliničkog centra Sarajevo, moram priznati da me začuđuju (ali ne iznenađuju) reakcije novinara sa njene konferencije za štampu (27.1.2017). Ne mogu se oteti utisku da ona u toj instituciji  hoće da zavede red i da stane na put javašluku, malverzacijama, protekciji, korupciji i kriminalu. Novinari (mediji) kao da nisu došli da prenesu informacije i činjenice (fakta) već da oponiraju i prozivaju. Umjesto na priču (javašluk u zdravstvu, javno i privatno zdravstvo, kriminal) kao primarnu, neki novinari su skrenuli priču na potpuno sporednu stvar. Lumpen-novinar(i) nadižu halabuku, ne oko toga o čemu se informiše, već zbog jezika kojim se informiše. Postaje najbitnije kako se neko izražava. Potpuna zamjena teza i svrhe informiranja.
Nije ni čudo kad živimo u društvu gdje se izgleda hoda zatvorenih očiju (lunatizam) i ne vidi ono šta se oko nas dešava. Kao udarnu informaciju potencirati da li se neko izražava sa "ljekar" ili "lekar" je "bolest", pogotovo u Bosni i Hercegovini. Najveći bosanski pisac koji se obavezno izučava u školskoj lektiri, nobelovac Ivo Andrić se upravo izražava ekavicom koja je ustvari modalitet i bosanskog jezika. Ako Društvo novinara BiH traži da se direktorica Kliničkog centra Sarajevo izvinjava što u komunikaciji umjesto termina "ljekar" koristi izgovor "lekar" onda je to stvarno stvar za doktora.
Da nije  žalosno, sve ovo bi bilo i smiješno. Nažalost, sve je istina!

22.12.2016.

Na kraju 2016.

Retrospektiva u retrovizoru (1990-2016)
Ususret Božića i Nove 2017. godine (umjesto čestitke)
Konjic, decembar 2016.

Izbori 1990. (objavljeni govor)
Dobro veče svima, Bosancima i Hercegovcima! Ja sam Hajrudin Sarajlić, profesor Srednje škole u Konjicu. Zahvaljujem što ste mi dali riječ. Bio sam do sada na nekoliko predizbornih stranačkih skupova, ali nigdje nisam čuo glas nekog prosječnog birača, nekoga ko ne pripada ni jednoj stranci i ne bavi se politikom. ( A kako je krenulo s navalom na politiku, ko će ostati da radi?). Govorim kao običan građanin i iznosim svoje viđenje: Savremenici smo velikih događaja u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
- Neki bi danas rekli vrijeme promjena, podržavam ih, ali za pridruživanje mi djeluju previše menadžerski.
- Neki se pozivaju na Tita, uz sve poštovanje, tu je dosta toga iza nas.
- Neki se pozivaju na vjeru(naciju) i Boga, uvažavam, ali te su stvari iznad nas.
- Ono što je ispod razuma, što valjda niko od nas ne može podržavati, poštivati i uvažavati, to su staljinizam i fašizam. Ako neko ne zna značenje, tih riječi, neka pogleda rječnik, ima i na latinici, i na ćirilici, zagrebačko i beogradsko izdanje, značenje je isto.
- A ono što je ispred nas, to je budućnost i po svim zakonima ovoga svijeta: Budućnost pripada omladini! Živjeli!
Konjic, 14.10.1990.
* * * Ovo je moj prvi javni govor i poruka koju sam izrekao na promociji ,,Saveza omladine“, (poslije Liberalni savez), održane povodom prvih višestranačkih izbora u BiH i Jugoslaviji (oktobar, 1990.). Savez su predvodili mladi političari Rasim Kadić, Martin Raguž i Đorđe Latinović. Bila je zaista predivna atmosfera u prepunoj Sportskoj dvorani Konjic, puno razdraganih i raspjevanih mladih ljudi. Kandidat za Predsjedništvo BiH bio je pjevač Nazif Gljiva, a pjevala je misica Zerina Cokoja. Spontano sam se prijavio da govorim. Gromoglasno su me pozdravili, ali nisam siguran koliko su me razumjeli. Nakon govora, prišao mi je Rasim Kadić, pružajući ruku, uz riječi: ,,Svaka čast, profesore. Vi ste prvi čovjek u mojoj karijeri kojem čestitam na govoru“. Godila mi je čestitka mladog i poznatog političara Jugoslavije, ali nisam bio sretan. Bilo je veselo, ali nije slutilo na dobro. Jugoslavija se raspadala, a predsjednici Hrvatske i Srbije, Tuđman i Milošević su potajice rasparčavali i Bosnu i Hercegovinu.
Iz današnje perspektive nakon dvadeset godina dešavanja u BiH mogu, nažalost, samo konstatirati ono što sam naslućivao.
Koliko je ,,građanska opcija za promjene“ (reformisti Ante Markovića) bila iskrena, pokazali su neki njeni akteri. Nenad Kecmanović, čiji je djed bio rodonačelnik ZAVNOBiH-a je ostavio BiH. Čuveni režiser Emir Kusturica, alias Nemanja, se okrenuo protiv BiH. Veliki pjesnik Avdo Sidran je ostao u BiH, ali je promijenio stranku. Ostao je i ,,najveći“ reformista Milorad Dodik čiji ,,doprinos“ za BiH nema potrebe obrazlagati.
Predvodnik onih koji su naslijedili Partiju bijaše Nijaz Duraković. Pokušavao je privući glasače, nostalgično dovodeći na promocije autobus statista, rudara sa bijelim šljemovima, varajući samog sebe, da bi i sam zaključio da se Jugoslavijom širi miris tamjana i na kraju je napustio i odrekao se partije koju je osnovao. Dok je Nijaz samokritički sazrijevao, zalet je uzimao Zlatko Lagumdžija da preuzme kormilo i kada bi se danas mogla povratiti neka stara vremena, on bi sigurno bio i jedini predsjednik CK (Centralni komitet).
Vrijeme je pokazalo koliko je tanka crta između nacionalne homogenizacije i kolektivne fašizacije. Većina aktera nacionalističkog opredjeljenja, koji su još živi, je u zatvorima ili na optužnicama za ratne zločine. Najpoznatiji među njima je svakako Radovan Karadžić koji za skupštinskom govornicom Bosne i Hercegovine prijeti da će muslimanski narod odvesti u nestanak i bogohulno izjavljuje: ,,I bog je sa nama, i bog je Srbin“. Danas iščekuje suđenje u pritvoru Haškog tribunala (Međunarodni sud za ratne zločine).
Nažalost, zagovornici liberalnog promišljanja su dobili najmanju podršku pa su se na kraju Rasim, Martin i Đorđe razišli. Danas liberale predvodi prof. Lamija Tanović, koja bi bila izvanredan lider kada bi u Bosni i Hercegovini postojala neka zapadnoevropska demokratija oslobođena aveta prošlosti (vjerovatno bi bila, kao što je slučaj u Njemačkoj, na poziciji ministra inozemnih poslova BiH). Ovako su liberali u BiH poput obične nevladine organizacije.
U kakvoj su poziciji mladi danas, naspram generacija od prije dvadeset godina? Koliko vidim kubure sa neopremljenim školama, neusaglašenom Bolonjom, nezaposlenošću. Ne vide gdje je perspektiva. Sjede po kafićima, čekajući ukidanje viza i dolazak boljih dana. Pri tome ne ginu (nema rata), ali svakako polahko ,,odumiru“.
Šta se to desilo i šta nam je donijelo prethodnih dvadeset godina?
Konjic, decembar 2009.
 Govor na tribini Saveza omladine Bosne i Hercegovine (1990.). To je vrijeme rušenja Berlinskog zida i simbolično dokidanje fašizma i staljinizma na jednoj strani (integracija Njemačke), a istovremeno buđenje istog zla na drugoj strani (disolucija Jugoslavije). Objavljeno u prvoj knjizi Zapisa o BiH, izd. 2010. (op.a.)
 ZAVNOBiH: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. (Prvo zasjedanje održano 25. i 26. novembra 1943.)
 Uz sve poštovanje i bogobojaznost, u ovakvom kontekstu, ne može se napisati bog kao Bog. Vrijeme je pokazalo kako je politika sa takvom parolom ugrozila sve narode Jugoslavije, i Srbe također, i dovela do parole „Nož, žica, Srebrenica“ nad kojom se zgražava cijeli svijet. Božija volja je u dobru i ljubavi, istini i pravdi.

10.12.2016.

Povodom Dana ljudskih prava

Discovery (otkriće)
Dok guglam po internetu web kanale:
Gdje je, šta je, ko je – Bog?
Otkriva se misao sama:
Bog je u nama
od iskona do beskraja.
Svijetlost – Nur!
Ko Sunce kad obasja
i nestane tama ...

Napisano na Dan ljudskih prava.
Svim ljudima koji otkrivaju sebe i osvajaju slobodu.
Konjic, 10.12.2014.

07.11.2016.

xyz

http://bosnaspava.blogger.ba/arhiva/2015/11/24/3963258

29.08.2016.

Dan Kulin ban

Dan Kulin Ban
Danas (29. august 2016. godina) je godišnjica dokumenta kojim se zvanično i pismeno potvrđuje Bosna i njen suverenitet. Upravo se navršava punih 827 godina od Povelje Kulina bana koju on, kao međudržavni dokument, potpisuje i ispisuje bosančicom i na izvornom bosanskom jeziku, 29. augusta 1189. godine, kazuje (citat):
„Ja, ban bosanski Kulin prisezaju...Vsi Dubrovčani kire hode po mojemu vladaniju trgujuće, gdje si kto hoće kretati, gdje si kto mine pravov vjerov i pravim sr(d)cem držati je bez vsakoje zledi...Tako mi Bog pomagaj i sie sveto evanđelje.“
U to ime, na 827. godišnjicu Povelje, od mene pjesma koja se zove Bosna:
 
Bosna

Bosna je takva
bogata svega
i lijêpa i rûžna
i dobra i zla
Bosna je bosanska
sva
od glave do pete
onima što prijete
odgovara bez takta
da prostiš
od šake do lakta
i izađe jaka
iz svakog mraka
Bosna je taka

10.05.2016.

AY, Carmela & 9. MAJ

Sinoć je u Konjicu (zahvaljujući Benjaminu Mušinoviću) u NARODNOM UNIVERZITETU gostovao SARTR & SARAJEVSKA ZIMA sa Selmom Alispahić i Draganom Jovičićem u predstavi AY Carmela.
Jutros, još pod svježim utiscima zahvaljujem glumcima, i dodajem što napisah nekad prije:


Dan D
(povodom 9. maja, Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom)
Slušajući ovih dana o danu ili datumu odbrane Sarajeva, neko reče da je 2. maj bio i „dan D“ za odbranu Bosne i Hercegovine. Općenito, pojam „dan D“ uzima se za značajan dan ili datum. Puno se pominje kao Dan iskrcavanja u Normandiji, što je početak kraja Trećeg Rajha. Današnji dan (4. maj), dan smrti Josipa Broza Tita, može se označiti kao Dan D početka kraja Jugoslavije. Sutra se u Jablanici obilježava dan slavne Bitke na Neretvi i herojske borbe za ranjenike, što je i dan D opstanka Titovih partizana, tj. Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije. Za koji dan je Dan pobjede nad fašizmom (kapitulacija fašističke Njemačke) i Dan Europe (početak ujedinjenja EU).
Baš je, evo, početak maja pun nekih D dana, ali mene interesuje gdje je danas Bosna i Hercegovina. Kada vidim kako se manipuliše istinom o ratu u BiH, patriotizmom, žrtvama (na svim stranama) pitam se u kojem vremenu živimo. Zarad zdravog razuma i istine pokušavam sebi predstaviti šta se to događalo u BiH. Kažu da ima više istina (kažu to i neki koji su univerzitetski profesori; apsurd). Kako to može biti? Pa istina je uvijek samo jedna, a samo može biti više interpretacija.
Interpretacija, koja je i moguća istina ili barem ide ka istini, što je i osnova za međusobno razumijevanje u BiH, jeste definicija rata u BiH: Rat u BiH (1992-1995) je bio otvoreni atak i agresija na Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno od strane Srbije i djelimično Hrvatske, uz široku kolaboraciju i sabotažu pristalica Karadžića, Bobana i Abdića, kojoj su se suprotstavili patriote Bosne i Hercegovine, najvećim dijelom Bošnjaci, uz veliki broj Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda i građana Bosne i Hercegovine.
Upravo slušam na FACE TV (19:17) kako treba objediniti obrazovni sistem u BiH. Kako ga objediniti ako nema jedne definicije rata u BiH?
Treba učiti od drugih. Za to je najbolji primjer upravo priča povodom Dana D (Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe) koji jasno pokazuju na nekadašnji odnos: USA, SSSR, GB, naspram Njemačke, Japana, Italije, i to što ne smeta da danas svi oni zajednički uređuju ovaj svijet.
Isto tako, svi u BiH imaju i pravo i obavezu da promovišu istinu, koja je, koliko god se drugačije interpretirala, na kraju krajeva, ipak samo i uvijek jedna.
Kao što ima više religija, vjera u Boga je samo jedna. Ako smo istinski pobornici vjere, onda se razumijemo i poštujemo, makar bili pripadnici različitih religija. Ako smo pobornici istine, onda ćemo uvažavati činjenice, makar slušali različite interpretacije.
Konjic, 4.5.2012.
P.S.
Daj Bože da je fašizam pobjeđen:
„Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji, i kršćani, i oni koji vjeruju u neku drugu Božiju knjigu – koji god su u vjeri jednog Boga i koji dobra djela čine – imat će nagradu kod Gospodara svoga; nad njima nema straha i oni neće tugovati (Kur'an, 2:62).“
Dakle, u pitanju je interpretacija. Možda je na tu temu, u kontekstu ovog vremena i aktualnih izbora u Francuskoj, dobra kolumna francuskog filozofa Bernara Anri-Levija u današnjem Avazu (6.5.2012.), kontraverznog naslova: „Kad desnica zanemari borbu, fašizam pobjeđuje“.
 No, da se vratim na Bosnu i Hercegovinu koja je po Leviju „srce Evrope“ i na kojoj Evropa polaže ispit svoga opredjeljenja ka zajedništvu. Ima li mjesta optimizmu? Neko je u okviru promovisanja tjedna ujedinjene Evrope i projekta „EU Awereness II“, jučer simbolički organizirao skokove padobranom na vodopadu Skakavac kod Sarajeva. Ljudska simbolika! Danas sam uživao u prelijepom, do skoro nezamislivom prizoru, kako „Canadair“ (kanader), protivpožarni avioni MORH-a zahvataju vodu na Jablaničkom jezeru. Gasili su požar kod Konjica koji je prijetio industrijskim postrojenjima fabrike „Igman Konjic“. Na lokalitetu fabrike je i čuveni Titov bunker. Kakva čudna i nenaručena simbolika?! Prisjećam se kako su 1992. godine napadali MIG-ovi JNA i bombardovali Konjic i fabriku, a ove 2012.godine Canaderi MORH-a pomažu u odbrani od požara. Još jednom je preživjela i fabrika i Titov bunker. Fabrika je napravljena u doba velike obnove i izgdradnje, procvata Titove ere i u jednom ranijem eseju o Konjicu sam zapisao: „Istovremeno (1953-1979), JNA je kod Konjica, u tajnosti pravila bunker za Tita, podzemno sklonište u slučaju atomskog rata (konspirativni naziv ARK-atomska ratna komanda). Za života Tito nije nikad bio u tom bunkeru, a poslije Tita se urušila JNA i Jugoslavija kao da je bio atomski rat. Danas se od ARK-a pravi Muzej savremene umjetnosti koji je sam po sebi svjetski kuriozitet.“
Zašto ova priča i komparacija?
Hoću da se pridružim onima koji su za progres i koji vjeruju da je iskrena vjera u dobro, ipak, ispred isključivosti bilo koje vrste i da zajedništvo u ravnopravnosti nema alternativu. Osim rata. Današnji primjer Hrvatske na putu ka EU je najbolji primjer. Nadati se da će se i BiH što prije priključiti na taj put. Mjesta optimizmu ima, ali svaki dan je „dan D“ u borbi za mir i progres.
Neka Vam je sa srećom Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom!
Konjic, 6.5.2012.


Stariji postovi