Bosna spava

Dobrodošli na moj blog

16.02.2017.

Revizija presude o agresiji na BiH

Revizija i, imaju li ljudi pravo, u načelu, da ne tragaju za istinom?
(povodom pitanja revizije presude o agresiji na Bosnu i Hercegovinu)
Pravda ima zavezane oči, ali mora imati slobodne ruke da traga za istinom i niko nema pravo stajati na tom putu. Prenebregavanje istine je bježanje od činjenica, i zato, u prvom planu treba biti pravda, a ne politika i pravne procedure. Ruka pravde ne smije prestati tražiti istinu.
Revizija (nlat. revisio) je ponovno viđenje – pregled. Danas oponenti revizije pokazuju svoj prezir prema istini i ne žele pogledati činjenicama u oči. Između ostalog, revizija je potrebna i da se ne dogodi revizionizam, odnosno relativizacija i neprihvatanje istine. To se najbolje vidi kroz nedavno okupljanje revizionista pod rukovodstvom aktuelnih lidera (patrijarh SPC, predsednik RS, predsjednik entiteta RS, ...), a upravo neustavnim povodom (9.1.2017.). Sve je bjelodano i valjda je sve svima jasno. Ne može se tek tako ignorisati već donesena presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) o genocidu i odgovornosti, što je u međuvremenu još više potvrđeno u pojedinačnim presudama bivšim liderima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). kao simbolička potvrda potrebi revizije može se uzeti i činjenica da je upravo ovih dana predsjedniku entiteta RS, zbog opstrukcije suvereniteta BiH, izrečena sankcija od vodeće svjetske države SAD-a, stavljanjem na tzv. Crnu listu na kojoj su svjetski kriminalci, apsolutisti i teroristi.
Stoga, ovo nije vrijeme za oportunizam i malodušnost. Samo i jedino istina donosi slobodu i samopoštovanje i to je jedini put ka razumijevanju, pomirenju i miru. Na to nas obavezuju i ljudski i Božiji zakoni. Potvrda tog načela, u nekom smislu adekvatnog primjera, ogleda se u nedavnom događaju planetarnog viđenja – inauguracija Predsjednika SAD (20.1.2017.). Prvi čovjek svjetske velesile priseže da će služiti građanima po Ustavu i zakonu USA zaklinjući se sa rukom na Bibliji. To je univerzalna poruka svim građanima svijeta.
A šta kaže Biblija o istini i pravdi:
„Zato odbacite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima“ (Poslanica Efežanima, 4:25)
„Đavo je krvnik od početka, i ne stoji na istini; jer u njemu nema istine“ (Evanđelje po Ivanu/Jovanu, 8:44)
Jednako isto kazuje i Kur'an:
„O vjernici, budite uvijek pravedni. Istinito svjedočite u ime Boga, makar to bilo i protiv vas samih, vaših roditelja i rođaka, bili oni bogati ili siromašni“ (Kur'an, 4:135); internet prenosi da se je ovaj citat/ajet ispisan među porukama u ulazu Pravnog fakulteta na Harvardu.
„Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti“ (Kur'an, 5:8)
Kao obični građanin Bosne i Hercegovine, nadam se da je ovo skromno promišljanje, barem mali doprinos na putu istine, pravde i pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Završavam sa nekoliko misli koje zapisah još prije nekoliko godina:
Istina
Dok ne spoznaju sebe
sklanjaju se od istine svoje
da oči drugom ne bode
i ne vide da ono što je,
otvara vidike njihove slobode
a istina je jedna, i to je.


16.2.2017.

28.01.2017.

BiH: mediji i fakta; lumpen-novinarstvo i lunatizam

BiH: mediji i fakta; lumpen-novinarstvo i lunatizam
Bez namjere da "držim svijeću" ili "sveću" direktorici Kliničkog centra Sarajevo, moram priznati da me začuđuju (ali ne iznenađuju) reakcije novinara sa njene konferencije za štampu (27.1.2017). Ne mogu se oteti utisku da ona u toj instituciji  hoće da zavede red i da stane na put javašluku, malverzacijama, protekciji, korupciji i kriminalu. Novinari (mediji) kao da nisu došli da prenesu informacije i činjenice (fakta) već da oponiraju i prozivaju. Umjesto na priču (javašluk u zdravstvu, javno i privatno zdravstvo, kriminal) kao primarnu, neki novinari su skrenuli priču na potpuno sporednu stvar. Lumpen-novinar(i) nadižu halabuku, ne oko toga o čemu se informiše, već zbog jezika kojim se informiše. Postaje najbitnije kako se neko izražava. Potpuna zamjena teza i svrhe informiranja.
Nije ni čudo kad živimo u društvu gdje se izgleda hoda zatvorenih očiju (lunatizam) i ne vidi ono šta se oko nas dešava. Kao udarnu informaciju potencirati da li se neko izražava sa "ljekar" ili "lekar" je "bolest", pogotovo u Bosni i Hercegovini. Najveći bosanski pisac koji se obavezno izučava u školskoj lektiri, nobelovac Ivo Andrić se upravo izražava ekavicom koja je ustvari modalitet i bosanskog jezika. Ako Društvo novinara BiH traži da se direktorica Kliničkog centra Sarajevo izvinjava što u komunikaciji umjesto termina "ljekar" koristi izgovor "lekar" onda je to stvarno stvar za doktora.
Da nije  žalosno, sve ovo bi bilo i smiješno. Nažalost, sve je istina!

22.12.2016.

Na kraju 2016.

Retrospektiva u retrovizoru (1990-2016)
Ususret Božića i Nove 2017. godine (umjesto čestitke)
Konjic, decembar 2016.

Izbori 1990. (objavljeni govor)
Dobro veče svima, Bosancima i Hercegovcima! Ja sam Hajrudin Sarajlić, profesor Srednje škole u Konjicu. Zahvaljujem što ste mi dali riječ. Bio sam do sada na nekoliko predizbornih stranačkih skupova, ali nigdje nisam čuo glas nekog prosječnog birača, nekoga ko ne pripada ni jednoj stranci i ne bavi se politikom. ( A kako je krenulo s navalom na politiku, ko će ostati da radi?). Govorim kao običan građanin i iznosim svoje viđenje: Savremenici smo velikih događaja u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
- Neki bi danas rekli vrijeme promjena, podržavam ih, ali za pridruživanje mi djeluju previše menadžerski.
- Neki se pozivaju na Tita, uz sve poštovanje, tu je dosta toga iza nas.
- Neki se pozivaju na vjeru(naciju) i Boga, uvažavam, ali te su stvari iznad nas.
- Ono što je ispod razuma, što valjda niko od nas ne može podržavati, poštivati i uvažavati, to su staljinizam i fašizam. Ako neko ne zna značenje, tih riječi, neka pogleda rječnik, ima i na latinici, i na ćirilici, zagrebačko i beogradsko izdanje, značenje je isto.
- A ono što je ispred nas, to je budućnost i po svim zakonima ovoga svijeta: Budućnost pripada omladini! Živjeli!
Konjic, 14.10.1990.
* * * Ovo je moj prvi javni govor i poruka koju sam izrekao na promociji ,,Saveza omladine“, (poslije Liberalni savez), održane povodom prvih višestranačkih izbora u BiH i Jugoslaviji (oktobar, 1990.). Savez su predvodili mladi političari Rasim Kadić, Martin Raguž i Đorđe Latinović. Bila je zaista predivna atmosfera u prepunoj Sportskoj dvorani Konjic, puno razdraganih i raspjevanih mladih ljudi. Kandidat za Predsjedništvo BiH bio je pjevač Nazif Gljiva, a pjevala je misica Zerina Cokoja. Spontano sam se prijavio da govorim. Gromoglasno su me pozdravili, ali nisam siguran koliko su me razumjeli. Nakon govora, prišao mi je Rasim Kadić, pružajući ruku, uz riječi: ,,Svaka čast, profesore. Vi ste prvi čovjek u mojoj karijeri kojem čestitam na govoru“. Godila mi je čestitka mladog i poznatog političara Jugoslavije, ali nisam bio sretan. Bilo je veselo, ali nije slutilo na dobro. Jugoslavija se raspadala, a predsjednici Hrvatske i Srbije, Tuđman i Milošević su potajice rasparčavali i Bosnu i Hercegovinu.
Iz današnje perspektive nakon dvadeset godina dešavanja u BiH mogu, nažalost, samo konstatirati ono što sam naslućivao.
Koliko je ,,građanska opcija za promjene“ (reformisti Ante Markovića) bila iskrena, pokazali su neki njeni akteri. Nenad Kecmanović, čiji je djed bio rodonačelnik ZAVNOBiH-a je ostavio BiH. Čuveni režiser Emir Kusturica, alias Nemanja, se okrenuo protiv BiH. Veliki pjesnik Avdo Sidran je ostao u BiH, ali je promijenio stranku. Ostao je i ,,najveći“ reformista Milorad Dodik čiji ,,doprinos“ za BiH nema potrebe obrazlagati.
Predvodnik onih koji su naslijedili Partiju bijaše Nijaz Duraković. Pokušavao je privući glasače, nostalgično dovodeći na promocije autobus statista, rudara sa bijelim šljemovima, varajući samog sebe, da bi i sam zaključio da se Jugoslavijom širi miris tamjana i na kraju je napustio i odrekao se partije koju je osnovao. Dok je Nijaz samokritički sazrijevao, zalet je uzimao Zlatko Lagumdžija da preuzme kormilo i kada bi se danas mogla povratiti neka stara vremena, on bi sigurno bio i jedini predsjednik CK (Centralni komitet).
Vrijeme je pokazalo koliko je tanka crta između nacionalne homogenizacije i kolektivne fašizacije. Većina aktera nacionalističkog opredjeljenja, koji su još živi, je u zatvorima ili na optužnicama za ratne zločine. Najpoznatiji među njima je svakako Radovan Karadžić koji za skupštinskom govornicom Bosne i Hercegovine prijeti da će muslimanski narod odvesti u nestanak i bogohulno izjavljuje: ,,I bog je sa nama, i bog je Srbin“. Danas iščekuje suđenje u pritvoru Haškog tribunala (Međunarodni sud za ratne zločine).
Nažalost, zagovornici liberalnog promišljanja su dobili najmanju podršku pa su se na kraju Rasim, Martin i Đorđe razišli. Danas liberale predvodi prof. Lamija Tanović, koja bi bila izvanredan lider kada bi u Bosni i Hercegovini postojala neka zapadnoevropska demokratija oslobođena aveta prošlosti (vjerovatno bi bila, kao što je slučaj u Njemačkoj, na poziciji ministra inozemnih poslova BiH). Ovako su liberali u BiH poput obične nevladine organizacije.
U kakvoj su poziciji mladi danas, naspram generacija od prije dvadeset godina? Koliko vidim kubure sa neopremljenim školama, neusaglašenom Bolonjom, nezaposlenošću. Ne vide gdje je perspektiva. Sjede po kafićima, čekajući ukidanje viza i dolazak boljih dana. Pri tome ne ginu (nema rata), ali svakako polahko ,,odumiru“.
Šta se to desilo i šta nam je donijelo prethodnih dvadeset godina?
Konjic, decembar 2009.
 Govor na tribini Saveza omladine Bosne i Hercegovine (1990.). To je vrijeme rušenja Berlinskog zida i simbolično dokidanje fašizma i staljinizma na jednoj strani (integracija Njemačke), a istovremeno buđenje istog zla na drugoj strani (disolucija Jugoslavije). Objavljeno u prvoj knjizi Zapisa o BiH, izd. 2010. (op.a.)
 ZAVNOBiH: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. (Prvo zasjedanje održano 25. i 26. novembra 1943.)
 Uz sve poštovanje i bogobojaznost, u ovakvom kontekstu, ne može se napisati bog kao Bog. Vrijeme je pokazalo kako je politika sa takvom parolom ugrozila sve narode Jugoslavije, i Srbe također, i dovela do parole „Nož, žica, Srebrenica“ nad kojom se zgražava cijeli svijet. Božija volja je u dobru i ljubavi, istini i pravdi.

10.12.2016.

Povodom Dana ljudskih prava

Discovery (otkriće)
Dok guglam po internetu web kanale:
Gdje je, šta je, ko je – Bog?
Otkriva se misao sama:
Bog je u nama
od iskona do beskraja.
Svijetlost – Nur!
Ko Sunce kad obasja
i nestane tama ...

Napisano na Dan ljudskih prava.
Svim ljudima koji otkrivaju sebe i osvajaju slobodu.
Konjic, 10.12.2014.

07.11.2016.

xyz

http://bosnaspava.blogger.ba/arhiva/2015/11/24/3963258

29.08.2016.

Dan Kulin ban

Dan Kulin Ban
Danas (29. august 2016. godina) je godišnjica dokumenta kojim se zvanično i pismeno potvrđuje Bosna i njen suverenitet. Upravo se navršava punih 827 godina od Povelje Kulina bana koju on, kao međudržavni dokument, potpisuje i ispisuje bosančicom i na izvornom bosanskom jeziku, 29. augusta 1189. godine, kazuje (citat):
„Ja, ban bosanski Kulin prisezaju...Vsi Dubrovčani kire hode po mojemu vladaniju trgujuće, gdje si kto hoće kretati, gdje si kto mine pravov vjerov i pravim sr(d)cem držati je bez vsakoje zledi...Tako mi Bog pomagaj i sie sveto evanđelje.“
U to ime, na 827. godišnjicu Povelje, od mene pjesma koja se zove Bosna:
 
Bosna

Bosna je takva
bogata svega
i lijêpa i rûžna
i dobra i zla
Bosna je bosanska
sva
od glave do pete
onima što prijete
odgovara bez takta
da prostiš
od šake do lakta
i izađe jaka
iz svakog mraka
Bosna je taka

10.05.2016.

AY, Carmela & 9. MAJ

Sinoć je u Konjicu (zahvaljujući Benjaminu Mušinoviću) u NARODNOM UNIVERZITETU gostovao SARTR & SARAJEVSKA ZIMA sa Selmom Alispahić i Draganom Jovičićem u predstavi AY Carmela.
Jutros, još pod svježim utiscima zahvaljujem glumcima, i dodajem što napisah nekad prije:


Dan D
(povodom 9. maja, Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom)
Slušajući ovih dana o danu ili datumu odbrane Sarajeva, neko reče da je 2. maj bio i „dan D“ za odbranu Bosne i Hercegovine. Općenito, pojam „dan D“ uzima se za značajan dan ili datum. Puno se pominje kao Dan iskrcavanja u Normandiji, što je početak kraja Trećeg Rajha. Današnji dan (4. maj), dan smrti Josipa Broza Tita, može se označiti kao Dan D početka kraja Jugoslavije. Sutra se u Jablanici obilježava dan slavne Bitke na Neretvi i herojske borbe za ranjenike, što je i dan D opstanka Titovih partizana, tj. Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije. Za koji dan je Dan pobjede nad fašizmom (kapitulacija fašističke Njemačke) i Dan Europe (početak ujedinjenja EU).
Baš je, evo, početak maja pun nekih D dana, ali mene interesuje gdje je danas Bosna i Hercegovina. Kada vidim kako se manipuliše istinom o ratu u BiH, patriotizmom, žrtvama (na svim stranama) pitam se u kojem vremenu živimo. Zarad zdravog razuma i istine pokušavam sebi predstaviti šta se to događalo u BiH. Kažu da ima više istina (kažu to i neki koji su univerzitetski profesori; apsurd). Kako to može biti? Pa istina je uvijek samo jedna, a samo može biti više interpretacija.
Interpretacija, koja je i moguća istina ili barem ide ka istini, što je i osnova za međusobno razumijevanje u BiH, jeste definicija rata u BiH: Rat u BiH (1992-1995) je bio otvoreni atak i agresija na Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno od strane Srbije i djelimično Hrvatske, uz široku kolaboraciju i sabotažu pristalica Karadžića, Bobana i Abdića, kojoj su se suprotstavili patriote Bosne i Hercegovine, najvećim dijelom Bošnjaci, uz veliki broj Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda i građana Bosne i Hercegovine.
Upravo slušam na FACE TV (19:17) kako treba objediniti obrazovni sistem u BiH. Kako ga objediniti ako nema jedne definicije rata u BiH?
Treba učiti od drugih. Za to je najbolji primjer upravo priča povodom Dana D (Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe) koji jasno pokazuju na nekadašnji odnos: USA, SSSR, GB, naspram Njemačke, Japana, Italije, i to što ne smeta da danas svi oni zajednički uređuju ovaj svijet.
Isto tako, svi u BiH imaju i pravo i obavezu da promovišu istinu, koja je, koliko god se drugačije interpretirala, na kraju krajeva, ipak samo i uvijek jedna.
Kao što ima više religija, vjera u Boga je samo jedna. Ako smo istinski pobornici vjere, onda se razumijemo i poštujemo, makar bili pripadnici različitih religija. Ako smo pobornici istine, onda ćemo uvažavati činjenice, makar slušali različite interpretacije.
Konjic, 4.5.2012.
P.S.
Daj Bože da je fašizam pobjeđen:
„Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji, i kršćani, i oni koji vjeruju u neku drugu Božiju knjigu – koji god su u vjeri jednog Boga i koji dobra djela čine – imat će nagradu kod Gospodara svoga; nad njima nema straha i oni neće tugovati (Kur'an, 2:62).“
Dakle, u pitanju je interpretacija. Možda je na tu temu, u kontekstu ovog vremena i aktualnih izbora u Francuskoj, dobra kolumna francuskog filozofa Bernara Anri-Levija u današnjem Avazu (6.5.2012.), kontraverznog naslova: „Kad desnica zanemari borbu, fašizam pobjeđuje“.
 No, da se vratim na Bosnu i Hercegovinu koja je po Leviju „srce Evrope“ i na kojoj Evropa polaže ispit svoga opredjeljenja ka zajedništvu. Ima li mjesta optimizmu? Neko je u okviru promovisanja tjedna ujedinjene Evrope i projekta „EU Awereness II“, jučer simbolički organizirao skokove padobranom na vodopadu Skakavac kod Sarajeva. Ljudska simbolika! Danas sam uživao u prelijepom, do skoro nezamislivom prizoru, kako „Canadair“ (kanader), protivpožarni avioni MORH-a zahvataju vodu na Jablaničkom jezeru. Gasili su požar kod Konjica koji je prijetio industrijskim postrojenjima fabrike „Igman Konjic“. Na lokalitetu fabrike je i čuveni Titov bunker. Kakva čudna i nenaručena simbolika?! Prisjećam se kako su 1992. godine napadali MIG-ovi JNA i bombardovali Konjic i fabriku, a ove 2012.godine Canaderi MORH-a pomažu u odbrani od požara. Još jednom je preživjela i fabrika i Titov bunker. Fabrika je napravljena u doba velike obnove i izgdradnje, procvata Titove ere i u jednom ranijem eseju o Konjicu sam zapisao: „Istovremeno (1953-1979), JNA je kod Konjica, u tajnosti pravila bunker za Tita, podzemno sklonište u slučaju atomskog rata (konspirativni naziv ARK-atomska ratna komanda). Za života Tito nije nikad bio u tom bunkeru, a poslije Tita se urušila JNA i Jugoslavija kao da je bio atomski rat. Danas se od ARK-a pravi Muzej savremene umjetnosti koji je sam po sebi svjetski kuriozitet.“
Zašto ova priča i komparacija?
Hoću da se pridružim onima koji su za progres i koji vjeruju da je iskrena vjera u dobro, ipak, ispred isključivosti bilo koje vrste i da zajedništvo u ravnopravnosti nema alternativu. Osim rata. Današnji primjer Hrvatske na putu ka EU je najbolji primjer. Nadati se da će se i BiH što prije priključiti na taj put. Mjesta optimizmu ima, ali svaki dan je „dan D“ u borbi za mir i progres.
Neka Vam je sa srećom Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom!
Konjic, 6.5.2012.

29.04.2016.

uoči 1.maja

zapisano prije pet godina (skoro - pa isto?); u svakom slučaju: kišovito i nostalgično...

Dan rada

(povodom Prvog maja – Međunarodnog praznika rada)
1. maj i in memoriam
 
1. maj 2011.
Praznik je rada.
Kiša neprekidno pada, vrijeme provodim u kući i pratim televizijski program:
Još se prepričava o tek održanom spektakularnom vjenčanju u Londonu novog britanskog kraljevskog para, princa Villiama i građanke Kate Middletone – glorifikacija ili dekadencija?
U noćašnjem napadu NATO avijacije na Tripoli, sin libijskog vođe Muamera El Gadafija poginuo tokom bombardovanja, u svojoj kući sa svoje troje djece – demokratizacija ili ...?
U svijetu se obilježava Praznik rada; negdje dostojanstveno sa crvenim zastavama, negdje na demonstracijama i sukobima sa policijom, a negdje nikako – evolucija?!
U Bosni i Hercegovini, ljudi uglavnom apatični, a ponegdje na piknicima, dok pada kiša, okreću janjce na ražnju, razvlače harmoniku, tugaljivo pjevuše i jedu zajednički grah – letargija.
U Vatikanu, Papu mira, propovjednika ljubavi, pokojnog Karola Wojtylu s pijetetom proglasili blaženim – Svetac!
 U Vašingtonu, predsjednik USA Barack Husein Obama poručuje naciji da ozbiljnije pogleda stvarnost oko sebe – vizionar.
Istovremeno, na drugoj strani, neki suparnici u kampanji za novog predsjednika mu osporavaju da je Amerikanac – bizarno.
Ovoga časa javljaju da je u Abotabadu likvidiran, svjetski poznat, Osama Bin Laden – terorist.
Većina svijeta se raduje. Neki i ne – rezignacija i indoktrinacija.
Svi govore o žrtvama – satisfakcija.
Cijeli svijet je u krizi morala – hipokrizija.
U Bosni i Hercegovini je to normalno stanje – apsurd.
Sarajevo istovremeno obilježava godišnjicu svoje odbrane i svoga stradanja tokom posljednjeg rata – paradoks.
Gledam kroz prozor, a kiša romori i pada – oda*.
Praznik je rada!
(... sa TV ekrana do mene dopire pjesma koju zajedno pjevaju Davorin, Ismeta, Tifa i ostala raja: Sarajevo će biti...)
Ponoć je, ugasim televizor – tišina, tama i praznina.
Minuo je evo Praznik rada. Već je 4. maj i godišnjica – in memoriam:
Preminuo je Josip Broz Tito – Maršal.
 4. maj 2
011.

*oda: pjesma uzvišenog sadržaja posvećena nevinim žrtvama.


01.04.2016.

O SUDĐENJU I SUDOVIMA

SUD-PRAVO-PRAVDA Jadna li je država(BiH) sa ovakvim sudstvom i ovakvim stepenom ljudskih prava. Usporedite tretman suđenja prema optuženom za ratne zločine Vojislavu Šešelju i prema optuženom za ometanje istrage Fahrudinu Radončiću. U poređenju sa Šešeljem koji presudu sluša sa slobode ispade da je Radončić veliki desperado. U prvom slučaju velika sramota za Sud u Hagu, a u drugom još veća sramota za Sud u Sarajevu. Apsurd ili burleska. Ili je u pitanju zdrava pamet. Evidentno, pravo postaje samo sebi svrha. Logika i pravda nije ni bitna?!

14.02.2016.

Sudska vlast u BiH - posljednja crta odbrane

Sudska vlast u BiH - posljednja crta odbrane

P
ovod za ovaj post je "slučaj Radončić". Nemam namjeru ni optuživati ni suditi, ali se ne može pobjeći utisku da je taj slučaj po mnogo čemu znakovit za BiH. Vjerujem da će proizvesti prekretnicu u BiH da BiH postane pravna država. Otuda i naslov posta, jer sudstvo se mora konačno iznutra "pročistiti" i uspostaviti red. Neće ići lahko, svaka vlast je vlast i ne drži do logike. I sudska vlast je vlast, ali se nadam da nije protiv "zdrave pameti".

Šta da tek očekuje normalan građanin u BiH ako sudska vlast lišava slobode čovjeka takvog renomea kao što je Fahrudin Radončić (poslanik Parlamenta BiH, predsjednik velike političke stranke, progresivni političar, poduzetni menadžer, medijski magnat, itd. itd.) pod optužbom "ometanje istrage". Možda je to po zakonu, ali nameće se pitanje:
Je li utajio porez?
Je li napravio šverc?
Je li opljačkao državu?
Je li nekoga usmrtio?
...
Je li kriv što je samosvjestan Bošnjak i nepatvoreni Bosanac? Što ima oštar jezik i ne štedi nikoga? Što je glasnogovornik naroda, a ne skriva se iza naroda? Što je svoj, drčan i uspješan?
Eh, da nam je više ovakvih "lopova" u BiH.

Nar
avno, niko nije amnestiran od bilo kakve istrage. Ali niko ne može prejudicirati istragu, pa ni sud.

A sud BiH neka zatvara lopove u BiH. I neka počisti svoju avliju!







 


Stariji postovi