Bosna spava

Dobrodošli na moj blog

28.12.2015.

Na pragu 2016. godine

Prije tri godine sastavio sam i štampao "Zapis o BiH". Upravo završavam prerađeno i dopunjeno izdanje Zapisa. U međuvremenu svašta se dešavalo, ali kao da se vrtimo u krugu. Zato sam zadržao predgovor (uz malu dopunu) koji je bio u prošlom izdanju. Onima koji prate moj blog neka taj predgovor bude kao čestitka za Novu godinu. Svim blogerima neka je srećna i berićetna 2016. godina.

Umjesto predgovora

(neobjavljeno pismo)

 

Zapis o vremenu: Bosna spava

Pismo čitaoca (gledaoca): Hajrudin Sarajlić

Konjic, 12. februar 2011.

 

Poštovani,

Otprije sam pisao pisma novinama i upućivao apele u vezi sa stanjem u Bosni i Hercegovini, a  onda sam dodao zapise i komentare koje sam takođe slao na relevantne adrese, i tako je nastala  knjiga ,,Zapisi, pisma i poruke o Bosni i Hercegovini @ izgubljene godine 1990-2010“.

Knjigu sam nedavno izdao u vlastitoj produkciji i o svome trošku, sa željom da bude, ako to može, barem jedan mali,  osobni doprinos  boljem stanju zemlje u kojoj sam rođen i u kojoj živim. Tu su, naravno, moji stavovi i lično iskustvo, oko čega se ne moramo ni složiti, ali su pisani u najboljoj namjeri i, vjerujem da oslikavaju gledište običnog čovjeka, prosječnog građanina iz bilo kojeg dijela Bosne i Hercegovine, pa i bivše Titove Jugoslavije.

Da budem iskren, gode mi pozitivni komentari, prije svega običnih ljudi, ali i ponekih koji se nešta pitaju, kao i očekivanje da nastavim sa zapisima.

Zapisi su nekako i započeli, između ostalog, s pismom-esejem „Građani ili fele (pasmine)?“ koje je ,,Oslobođenje“  objavilo već u neko ,,davno“ vrijeme 1991.  Raduje me da mogu pisati i ove 2011. Na žalost, povod pisanju, kako onda tako i danas, nije za radovanje.

Na kraju knjige iznosim nadu da su loša vremena iza nas i da dolaze bolja. To sam htio poručiti i u samom naslovu knjige, pa kada me pitaju otkud u naslovu ono @ - ,,ludo a“, kažem  da se to sve skupa u naslovu čita: ,,a ludo izgubljene godine 1990-2010“.

Poenta je da se prekine sa izgubljenim godinama. Obični ljudi ne mogu više sebi dozvoliti da gube dane, mjesece, a kamoli godine.

 Na čijoj strani je vrijeme? Dolaze li bolja vremena?

Kažu da je historija učiteljica života, i u današnjem vremenu, kad se naši političari prenemažu oko uspostavljanja vlasti, možda je dobro podsjetiti ih na njihovu ulogu. Vlast ima svoju svrhu i logiku i ako je u pitanju njeno uspostavljanje, onda su u pitanju i oni koji je uspostavljaju. Ako ne bude vlasti neće biti ni njih. U konačnici, narod daje, ali i oduzima vlast.

Naravno, naroda i Bosne ili Bosne i Hercegovine, usprkos svemu,  biti će zauvijek. Samo su se vlasti  smijenjivale zanavijek.

Kada su i neki drugi vladali Bosnom, ona je i tada ne samo opstajala, već se unatoč svemu, još i više uzdizala. Šta to historija svjedoči i narodno predanje prenosi?

 

Iza vladavine Osmanlija osta:

Za Sokolović Mehmed paše

rodnu Bosnu nagizdaše.

Mehmed paša podiže čuvenu, na Drini ćupriju. Njegovi savremenici uljepšaše gradove i Husrev beg (Gazi) obogati građevinama i zadužbinama Sarajevo (Saray), a Ferhad beg (Sokolović) Banja Luku (Šeher). Iza neimara Hajrudina  osta veličanstven most u Mostaru.

 

Nije zaostajala ni vladavina Habsburga:

Kod cara Franje

bijaše red i pouzdanje.

Bosna se tada osuvremenjavala i prihvatala moderni Zapad. Razvijala se industrija. Željezničkom prugom je spojena Bosna i Hercegovina, a u narodu je ostala izreka cara Franje, kada se zapitalo kako da se krš probije? - ,,Može li kilo zlata za kilo kamena?“.

 

Kada je Bosna bila svoja, nema potrebe obrazlagati da se tada najviše napravilo i najljepše živilo, pa narod sa sjetom pripovijeda:

Od Kulina bana

i dobrijeh dana.

Od Tita maršala

i vremena ideala.

A danas, kada je Bosna i ničija i svačija, vlada pesimizam, letargija i rezignacija. Ne želim generalizirati i hoću da budem optimist. Ima i dobrih stvari, i nada u bolju budućnost je živa. Vjerujem u Bosnu i Hercegovinu i zato zapis o vremenu i vlasti, na kraju, kao da dolazi iz ružna sna:

Došlo evo doba

lični interes do groba.

Narodu osta sada

samo pusta nada.

 

Ali iza sna:

Bosna je da prostiš

iznad sna.

 

Epilog ovog pisma:

Iz ,,Oslobobođenja“, ni habera. Onda se javim ,,Avazu“, a ono ni glasa. Obratim se nekim TV redakcijama, isto, ni slike ni tona. Pa se, onako, zapitam:

Ovo Bosna,

zaista, spava?

 

I da je neko ovo objavio, ništa se ne bi promijenilo. Došlo takvo vrijeme – svako se „o sebi“ zabavio. Običnog gledaoca ili čitaoca kod većine medija nema na vidiku. Mediji su postali instrumenti određenih politika i interesa. Sve se svelo na IMT („Ima li Mene Tu“). Koga to još interesuje mišljenje običnog građanina? Srećom, ta servilnost i inferiornost klasičnih medija danas je prevaziđena superiornošću novih tehnologija i interneta. Tako sada zapis-blog „Bosna spava“ ispisujem na portalu www.blogger.ba. Ostaje mi da nastavim zapisivati.

 

Dopuna pisma (3.10.2011.)

Tačno prije godinu dana (3.10.2010.) u Bosni i Hercegovini su održani „općenito-opšti“ izbori. Evo do današnjeg dana, izabrani predstavnici naroda nisu formirali vlast na nivou države BiH. Ne mogu da se dogovore. Jedino su svi prihvatili da su reprezentativni predstavnici naroda i građana BiH u strankama SDP i SDA, SNSD i SDS, HDZ i HDZ1990 (čitaj: bošnjački, srpski i hrvatski predstavnici).

Ako naposljetku i formiraju vlast, ostaje dilema koju suptilno obrazlaže u svom članku „Orkestar za svađu i zavadu“, novinar Vlastimir Mijović:

„Vlast kakva se stvara, u kojoj skupa treba da sjede kruškoliki i jabukoliki, stare varalice i novi opsjenari, opet će misliti uglavnom na svoje bisage i njihovo bjesomučno punjenje. Narodu će, kao i do sada, ostajati samo otpaci i ogrisci“ (Avaz, 1.10.2011.).

Doduše, otvara se i pitanje, koliko takvom stanju doprinosi i sam narod? Nije  li to narod već davno zaključio u svojoj poslovici: „Kakav narod - takva mu i država“. U ovom vremenu narod sam sebi proturječi i, kao da čeka da neko drugi popravi situaciju. Takvo stanje, vrijeme i razmišljanje, poput ovog današnjeg vremena, možda je najbolje opisao, uz svojevrsni sarkazam i ironiju, Miroslav Krleža, još davne 1924. u eseju „Lamentacija o prosperitetu“. Ukazujući na zajedničku bolest ovih prostora, balkanski sindrom, pitanje (ne)odgovornosti svih, ukupnog društva, Krleža apostrofira: „Takvi smo, i nikada nas nitko ne će podjarmiti, ali ni urazumiti“ (Deset krvavih godina i drugi politički eseji, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.).

Prošlo je od tada puno godina. U međuvremenu je bilo i boljih vremena. Očigledno, neke lekcije iz historije nismo naučili i danas gubimo vrijeme. Komunizam je umro, socijalizam je u kolapsu, demokratija je u začeću i živi anarhija. Sada Bosanci u Skandinaviji žive komunizam, u Njemačkoj imaju socijalizam, u Francuskoj uživaju demokratiju, u Engleskoj slijede parlamentarizam (da ne idemo dalje od Evrope jer bosanaca/hercegovaca danas ima na svim kontinentima svijeta). Bosna je danas iščašeno društvo izokrenute svijesti, bez orijentacije.

Kako mijenjati stanje da bude bolje?

Odgovor je u uspostavljanju istinske vladavine naroda kroz apsolutno poštivanje demokratskih principa. Be-ha političari se moraju osloboditi prisutnih recidiva prošlosti: „ortodoksnog (srpskog) protektorata“, „otomanskog (bošnjačkog) begovata“, „latinskog (hrvatskog) unijata“ i postkomunističkog (kvazi-građanskog) sindroma „diktature proletarijata“ (lažne demokratije); (iz eseja „Vizija BiH“ u prvoj knjizi zapisa o BiH; op.a.).

Narod ne smije dopustiti, naročito to, manipulisanje nacionalnim i religijskim osjećanjima. Nacionalno i religijsko, samo po sebi, se ne može glorificirati niti se da ignorirati. Ono je realno stanje i proteže se od ličnog osjećaja slobode i ravnopravnosti do iracionalnosti i nametanja oligarhijske vlasti. Samo bez manipulacija, sa otvorenim dijalogom među ljudima, građanima, koji su istovremeno i pripadnici naroda, jedino tako se može voditi poštena politika i stvarati zdravo društvo. To je u BiH imperativ.

Vjerovatno je na tu temu najveću istinu izrekao Boris Tadić, aktualni predsjednik Srbije, koji je i bosanac, rođeni sarajlija. U jednom tv intervjuu, govoreći o BiH, lucidno zaključuje kako „... rješenje za Bosnu i Hercegovinu neće proisteći iz 'kabinetskog dogovaranja' već će se roditi iz dubine bosanskohercegovačkog bića.“  (CD  FACETV, Senad Hadžifejzović, 9.2.2009.)

Konačno, kada se sve sabere i oduzme, najbolje rješenje je historija - učiteljica života već ranije ponudila, ali se ono među onim recidivima prošlosti nije do sada nikada u potpunosti realiziralo. Najbliže narodu, istinsko biće Bosne je iskazano, već zaboravljene 1943. u Rezoluciji Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH, kroz, i danas esencijalnu demokratsku poruku: „BiH nije ni srpska ni hrvatska ni bošnjačka, nego je i srpska i hrvatska i bošnjačka“ (ZAVNOBiH, Mrkonjić Grad, 25.11.1943.).

Na kraju krajeva, Bosna pripada svim bosanskim ljudima ili jednostavno rečeno:

Bosna je bosanska!

 

U svojoj povijesti Bosna je to uvijek bila makar se zvala kraljevstvo, banovina, vojvodstvo, pašaluk, sandžak, federacija, republika ili kako je to danas, jednostavno, Bosna i Hercegovina. Sve to je u Bosni i dok spava, a budna:

Bosna je takva?! (vidi str. 33)

 

12.1.2012.

Trenutno stanje: Državna vlast u Bosni i Hercegovini još nije formirana.

Bosna spava?

 

12.12.2012.

Ističe 2012. Cijeli Svijet se zabavio pričom o proročanstvu Maja i skorašnjem Smaku svijeta (21.12.2012.). Priča o smaku Bosne traje već odavna. Ljudi samo pričaju, a zna se čija je zadnja. Srećom da ima Neko iznad ljudi.

 U BiH se konačno formirala državna vlast koju čini šest stranaka. Sve je isto kao i prethodne godine, jedino je sada kao predstavnik Bošnjaka umjesto SDA (Stranka demokratske akcije), SBB (Savez za bolju budućnost).

Ima li budućnosti za Bosnu i Hercegovinu?

Ima, naravno. Bosna je Bogom dana!

Samo, ipak, mislim da BiH neće probuditi i pokrenuti kabinetsko (kafansko) dogovaranje i (samo) međustranački razgovori. Izgleda da je Boris Tadić bio u pravu.

Bosnu i Hercegovinu će pokrenuti narod kada se probudi. Vjerujem da to vrijeme dolazi.

Meni ostaje da naslućujem i zapisujem...

 

12.12.2015.

Ističe 2015. Cijeli svijet je u nekakvom  previranju i iskušenju pred novim izazovima.

U BiH se nakon općih izbora (12.10.2014.),  upravo tek sada formira nova vlast za 2016. Osnovu čine HDZ-SDA-SDS koji su „zajedno“ ušli u rat 1991. Nadati se da su napokon nešto naučili i da sada mogu ostvariti bolju perspektivu za Bosnu i Hercegovinu. Obećavaju skoro podnošenje Aplikacije za članstvo u EU. Uvjet iz EU je provođenje reformi u BiH.

Neka ovaj „zapis“ bude moj prilog i barem malo zrno doprinosa reafirmaciji Bosne. Unatoč svemu, vjerujem da će se Bosna i Hercegovina razvijati i egzistirati kao paradigma koegzistencije i tolerancije – poradi svih nas.

Što bi rekli bosanski franjevci: Semper spero[1]!



[1] Semper spero: Uvijek se nadam (lat. izreka).