Bosna spava

Dobrodošli na moj blog

10.05.2016.

AY, Carmela & 9. MAJ

Sinoć je u Konjicu (zahvaljujući Benjaminu Mušinoviću) u NARODNOM UNIVERZITETU gostovao SARTR & SARAJEVSKA ZIMA sa Selmom Alispahić i Draganom Jovičićem u predstavi AY Carmela.
Jutros, još pod svježim utiscima zahvaljujem glumcima, i dodajem što napisah nekad prije:


Dan D
(povodom 9. maja, Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom)
Slušajući ovih dana o danu ili datumu odbrane Sarajeva, neko reče da je 2. maj bio i „dan D“ za odbranu Bosne i Hercegovine. Općenito, pojam „dan D“ uzima se za značajan dan ili datum. Puno se pominje kao Dan iskrcavanja u Normandiji, što je početak kraja Trećeg Rajha. Današnji dan (4. maj), dan smrti Josipa Broza Tita, može se označiti kao Dan D početka kraja Jugoslavije. Sutra se u Jablanici obilježava dan slavne Bitke na Neretvi i herojske borbe za ranjenike, što je i dan D opstanka Titovih partizana, tj. Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije. Za koji dan je Dan pobjede nad fašizmom (kapitulacija fašističke Njemačke) i Dan Europe (početak ujedinjenja EU).
Baš je, evo, početak maja pun nekih D dana, ali mene interesuje gdje je danas Bosna i Hercegovina. Kada vidim kako se manipuliše istinom o ratu u BiH, patriotizmom, žrtvama (na svim stranama) pitam se u kojem vremenu živimo. Zarad zdravog razuma i istine pokušavam sebi predstaviti šta se to događalo u BiH. Kažu da ima više istina (kažu to i neki koji su univerzitetski profesori; apsurd). Kako to može biti? Pa istina je uvijek samo jedna, a samo može biti više interpretacija.
Interpretacija, koja je i moguća istina ili barem ide ka istini, što je i osnova za međusobno razumijevanje u BiH, jeste definicija rata u BiH: Rat u BiH (1992-1995) je bio otvoreni atak i agresija na Bosnu i Hercegovinu, prvenstveno od strane Srbije i djelimično Hrvatske, uz široku kolaboraciju i sabotažu pristalica Karadžića, Bobana i Abdića, kojoj su se suprotstavili patriote Bosne i Hercegovine, najvećim dijelom Bošnjaci, uz veliki broj Hrvata, Srba i pripadnika drugih naroda i građana Bosne i Hercegovine.
Upravo slušam na FACE TV (19:17) kako treba objediniti obrazovni sistem u BiH. Kako ga objediniti ako nema jedne definicije rata u BiH?
Treba učiti od drugih. Za to je najbolji primjer upravo priča povodom Dana D (Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe) koji jasno pokazuju na nekadašnji odnos: USA, SSSR, GB, naspram Njemačke, Japana, Italije, i to što ne smeta da danas svi oni zajednički uređuju ovaj svijet.
Isto tako, svi u BiH imaju i pravo i obavezu da promovišu istinu, koja je, koliko god se drugačije interpretirala, na kraju krajeva, ipak samo i uvijek jedna.
Kao što ima više religija, vjera u Boga je samo jedna. Ako smo istinski pobornici vjere, onda se razumijemo i poštujemo, makar bili pripadnici različitih religija. Ako smo pobornici istine, onda ćemo uvažavati činjenice, makar slušali različite interpretacije.
Konjic, 4.5.2012.
P.S.
Daj Bože da je fašizam pobjeđen:
„Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji, i kršćani, i oni koji vjeruju u neku drugu Božiju knjigu – koji god su u vjeri jednog Boga i koji dobra djela čine – imat će nagradu kod Gospodara svoga; nad njima nema straha i oni neće tugovati (Kur'an, 2:62).“
Dakle, u pitanju je interpretacija. Možda je na tu temu, u kontekstu ovog vremena i aktualnih izbora u Francuskoj, dobra kolumna francuskog filozofa Bernara Anri-Levija u današnjem Avazu (6.5.2012.), kontraverznog naslova: „Kad desnica zanemari borbu, fašizam pobjeđuje“.
 No, da se vratim na Bosnu i Hercegovinu koja je po Leviju „srce Evrope“ i na kojoj Evropa polaže ispit svoga opredjeljenja ka zajedništvu. Ima li mjesta optimizmu? Neko je u okviru promovisanja tjedna ujedinjene Evrope i projekta „EU Awereness II“, jučer simbolički organizirao skokove padobranom na vodopadu Skakavac kod Sarajeva. Ljudska simbolika! Danas sam uživao u prelijepom, do skoro nezamislivom prizoru, kako „Canadair“ (kanader), protivpožarni avioni MORH-a zahvataju vodu na Jablaničkom jezeru. Gasili su požar kod Konjica koji je prijetio industrijskim postrojenjima fabrike „Igman Konjic“. Na lokalitetu fabrike je i čuveni Titov bunker. Kakva čudna i nenaručena simbolika?! Prisjećam se kako su 1992. godine napadali MIG-ovi JNA i bombardovali Konjic i fabriku, a ove 2012.godine Canaderi MORH-a pomažu u odbrani od požara. Još jednom je preživjela i fabrika i Titov bunker. Fabrika je napravljena u doba velike obnove i izgdradnje, procvata Titove ere i u jednom ranijem eseju o Konjicu sam zapisao: „Istovremeno (1953-1979), JNA je kod Konjica, u tajnosti pravila bunker za Tita, podzemno sklonište u slučaju atomskog rata (konspirativni naziv ARK-atomska ratna komanda). Za života Tito nije nikad bio u tom bunkeru, a poslije Tita se urušila JNA i Jugoslavija kao da je bio atomski rat. Danas se od ARK-a pravi Muzej savremene umjetnosti koji je sam po sebi svjetski kuriozitet.“
Zašto ova priča i komparacija?
Hoću da se pridružim onima koji su za progres i koji vjeruju da je iskrena vjera u dobro, ipak, ispred isključivosti bilo koje vrste i da zajedništvo u ravnopravnosti nema alternativu. Osim rata. Današnji primjer Hrvatske na putu ka EU je najbolji primjer. Nadati se da će se i BiH što prije priključiti na taj put. Mjesta optimizmu ima, ali svaki dan je „dan D“ u borbi za mir i progres.
Neka Vam je sa srećom Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom!
Konjic, 6.5.2012.