Bosna spava

Dobrodošli na moj blog

17.03.2017.

Revizija presude o agresiji na BiH (2)

9.3.2017.
Odbijanje revizije i veto na pravdu: fas et nefas? (pravno i nepošteno)
Međunarodni sud pravde (ICJ) nije prihvatio aplikaciju za reviziju presude o agresiji na BiH. Razlog je formalno-proceduralna validnost aplikacije, ili...? Je li tome kumovala međunarodna politika? Činjenica je da je politika već jedanput formulom veta na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) zaustavila donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ovo sada je na neki način veto na Sudu pravde (ICJ) čiji osnivač su upravo Ujedinjene nacije (UN). Pozivanje na pravnu proceduru u konačnom revidiranju zločina genocida je uistinu morbidno. Ako imperativ moderne civilizacije nije istina i pravda, onda cijeli međunarodni poredak na čelu sa organizacijom UN je samo farsa.
Ali agresija i genocid se nije desio tamo negdje. I ne može se reći da međunarodna zajednica stoji po strani. Već u prvoj presudi je ICJ presudio da se desio genocid u Srebrenici i to pod komandom vojske i policije entiteta RS, a da to država RS nije spriječila. Ostaje sudski nedorečeno koliko je država Srbija dublje upletena u ratu u BiH i da se zločin genocida nad Bošnjacima jednako desio i na širem području BiH unutar entiteta RS (Foča, Višegrad, Zvornik, Prijedor, ...). Isto tako, jednako je akt genocida nad svim Bosancima (Bošnjaci, Srbi, Hrvati i građani) dugogodišnja opsada i ubijanje Sarajeva. Izvjesno je da je to sada prepušteno sudu istorije.
Ali da se vratimo na ovo vrijeme. Nevalidna aplikacija za reviziju samo pokazuje svu zamućenost odnosa unutar same BiH. Zašto Predsjedništvo BiH kao mjerodavni i najviši organ nije osiguralo legitimitet agenta pred sudom ICJ? Sva trojica članova Predsjedništva BiH su položila zakletvu da će „ ... poštovati Ustav BiH, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove odluke u cjelosti, ...“, a to ih obavezuje da štite suverenitet i nezavisnost BiH (iz preambule Ustava BiH koji je sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma). Ako se nisu mogli usaglasiti trebali su odluku prepustiti Visokom predstavniku koji je vrhovni tumač Ustava i Sporazuma. Ovako, članovi Predsjedništva samo pokazuju vlastito licemjerje, diletantizam i mazohizam.
Zar nije mazohizam biti unaprijed protiv revizije (srpski član Predsjedništva BiH) kada je u ratu u BiH izgubilo život puno Srba koji su ratovali zarad tzv. Jugoslavije koja više i ne postoji. Nije li licemjerje biti neutralan oko revizije (hrvatski član Predsjedništva BiH) kada je preseljeno i očišćeno toliko Hrvata sa šireg područja BiH da je to dovelo do getoizacije i politike lamentiranja o ugroženosti. Naravno, da je neoprostivi voluntarizam i dilentatizam (bošnjački član Predsjedništva) kod već presuđenog genocida nad Bošnjacima tako voditi proces revizije da se otvara prostor za dezavuisanje. Tako neki protivnici revizije osporavaju i prvu presudu i dovode je u pitanje. Za njih je „talasanje“ priznati da je bio genocid i da se to ne treba ni sankcionisati. Degutantno i morbidno! Šta reći na sve ovo?
Prethodni post (napisan prije odbijanja revizije) možda daje odgovor.
Na ovome svijetu sve je podložno mijenjanju osim Lica Božijeg. Ili što bi rekao Heraklit: Panta rei.
Prema tome, iskonska potreba za pravdom i istinom se ne može ničim zaustaviti.