beats by dre cheap

Na kraju 2016.

Retrospektiva u retrovizoru (1990-2016)
Ususret Božića i Nove 2017. godine (umjesto čestitke)
Konjic, decembar 2016.

Izbori 1990. (objavljeni govor)
Dobro veče svima, Bosancima i Hercegovcima! Ja sam Hajrudin Sarajlić, profesor Srednje škole u Konjicu. Zahvaljujem što ste mi dali riječ. Bio sam do sada na nekoliko predizbornih stranačkih skupova, ali nigdje nisam čuo glas nekog prosječnog birača, nekoga ko ne pripada ni jednoj stranci i ne bavi se politikom. ( A kako je krenulo s navalom na politiku, ko će ostati da radi?). Govorim kao običan građanin i iznosim svoje viđenje: Savremenici smo velikih događaja u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.
- Neki bi danas rekli vrijeme promjena, podržavam ih, ali za pridruživanje mi djeluju previše menadžerski.
- Neki se pozivaju na Tita, uz sve poštovanje, tu je dosta toga iza nas.
- Neki se pozivaju na vjeru(naciju) i Boga, uvažavam, ali te su stvari iznad nas.
- Ono što je ispod razuma, što valjda niko od nas ne može podržavati, poštivati i uvažavati, to su staljinizam i fašizam. Ako neko ne zna značenje, tih riječi, neka pogleda rječnik, ima i na latinici, i na ćirilici, zagrebačko i beogradsko izdanje, značenje je isto.
- A ono što je ispred nas, to je budućnost i po svim zakonima ovoga svijeta: Budućnost pripada omladini! Živjeli!
Konjic, 14.10.1990.
* * * Ovo je moj prvi javni govor i poruka koju sam izrekao na promociji ,,Saveza omladine“, (poslije Liberalni savez), održane povodom prvih višestranačkih izbora u BiH i Jugoslaviji (oktobar, 1990.). Savez su predvodili mladi političari Rasim Kadić, Martin Raguž i Đorđe Latinović. Bila je zaista predivna atmosfera u prepunoj Sportskoj dvorani Konjic, puno razdraganih i raspjevanih mladih ljudi. Kandidat za Predsjedništvo BiH bio je pjevač Nazif Gljiva, a pjevala je misica Zerina Cokoja. Spontano sam se prijavio da govorim. Gromoglasno su me pozdravili, ali nisam siguran koliko su me razumjeli. Nakon govora, prišao mi je Rasim Kadić, pružajući ruku, uz riječi: ,,Svaka čast, profesore. Vi ste prvi čovjek u mojoj karijeri kojem čestitam na govoru“. Godila mi je čestitka mladog i poznatog političara Jugoslavije, ali nisam bio sretan. Bilo je veselo, ali nije slutilo na dobro. Jugoslavija se raspadala, a predsjednici Hrvatske i Srbije, Tuđman i Milošević su potajice rasparčavali i Bosnu i Hercegovinu.
Iz današnje perspektive nakon dvadeset godina dešavanja u BiH mogu, nažalost, samo konstatirati ono što sam naslućivao.
Koliko je ,,građanska opcija za promjene“ (reformisti Ante Markovića) bila iskrena, pokazali su neki njeni akteri. Nenad Kecmanović, čiji je djed bio rodonačelnik ZAVNOBiH-a je ostavio BiH. Čuveni režiser Emir Kusturica, alias Nemanja, se okrenuo protiv BiH. Veliki pjesnik Avdo Sidran je ostao u BiH, ali je promijenio stranku. Ostao je i ,,najveći“ reformista Milorad Dodik čiji ,,doprinos“ za BiH nema potrebe obrazlagati.
Predvodnik onih koji su naslijedili Partiju bijaše Nijaz Duraković. Pokušavao je privući glasače, nostalgično dovodeći na promocije autobus statista, rudara sa bijelim šljemovima, varajući samog sebe, da bi i sam zaključio da se Jugoslavijom širi miris tamjana i na kraju je napustio i odrekao se partije koju je osnovao. Dok je Nijaz samokritički sazrijevao, zalet je uzimao Zlatko Lagumdžija da preuzme kormilo i kada bi se danas mogla povratiti neka stara vremena, on bi sigurno bio i jedini predsjednik CK (Centralni komitet).
Vrijeme je pokazalo koliko je tanka crta između nacionalne homogenizacije i kolektivne fašizacije. Većina aktera nacionalističkog opredjeljenja, koji su još živi, je u zatvorima ili na optužnicama za ratne zločine. Najpoznatiji među njima je svakako Radovan Karadžić koji za skupštinskom govornicom Bosne i Hercegovine prijeti da će muslimanski narod odvesti u nestanak i bogohulno izjavljuje: ,,I bog je sa nama, i bog je Srbin“. Danas iščekuje suđenje u pritvoru Haškog tribunala (Međunarodni sud za ratne zločine).
Nažalost, zagovornici liberalnog promišljanja su dobili najmanju podršku pa su se na kraju Rasim, Martin i Đorđe razišli. Danas liberale predvodi prof. Lamija Tanović, koja bi bila izvanredan lider kada bi u Bosni i Hercegovini postojala neka zapadnoevropska demokratija oslobođena aveta prošlosti (vjerovatno bi bila, kao što je slučaj u Njemačkoj, na poziciji ministra inozemnih poslova BiH). Ovako su liberali u BiH poput obične nevladine organizacije.
U kakvoj su poziciji mladi danas, naspram generacija od prije dvadeset godina? Koliko vidim kubure sa neopremljenim školama, neusaglašenom Bolonjom, nezaposlenošću. Ne vide gdje je perspektiva. Sjede po kafićima, čekajući ukidanje viza i dolazak boljih dana. Pri tome ne ginu (nema rata), ali svakako polahko ,,odumiru“.
Šta se to desilo i šta nam je donijelo prethodnih dvadeset godina?
Konjic, decembar 2009.
 Govor na tribini Saveza omladine Bosne i Hercegovine (1990.). To je vrijeme rušenja Berlinskog zida i simbolično dokidanje fašizma i staljinizma na jednoj strani (integracija Njemačke), a istovremeno buđenje istog zla na drugoj strani (disolucija Jugoslavije). Objavljeno u prvoj knjizi Zapisa o BiH, izd. 2010. (op.a.)
 ZAVNOBiH: Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. (Prvo zasjedanje održano 25. i 26. novembra 1943.)
 Uz sve poštovanje i bogobojaznost, u ovakvom kontekstu, ne može se napisati bog kao Bog. Vrijeme je pokazalo kako je politika sa takvom parolom ugrozila sve narode Jugoslavije, i Srbe također, i dovela do parole „Nož, žica, Srebrenica“ nad kojom se zgražava cijeli svijet. Božija volja je u dobru i ljubavi, istini i pravdi.

Bosna spava
http://bosnaspava.blogger.ba
22/12/2016 22:05